Osnovna škola Frana Krste Frankopana Osijek

Kroz hrvatsku su povijest upravo zahvaljujući filantropima nastale su mnoge bolnice, kazališta, škole, muzeji, kina, domovi za siromašnu ponajprije djecu, crkve, znanstvene institucije i sl. Kako bi saznali nešto o osječkim filantropima, učenici 4., 6., 7. i 8. razreda poslušali su predavanje gospođe Dijane Živaković iz Zaklade Slagalica. Osim toga, u holu je tri tjedna (od 22.travnja do 10.svibnja) stajalo 12 edukativnih plakata te kasica u koju su učenici, u sklopu akcije „Jednom kunom do knjiga u školskoj knjižnici“, u ta tri tjedna donirali novac za kupnju knjiga po izboru učenika.

Fantastični trojac velikog srca

Pojavu filantropije počelo se promatrati od 18. i početka 19. stoljeća kada su zabilježeni prvi podatci o pojavi prvih filantropa u Osijeku. Svaki od njih ostavio je pozamašne iznose svoga bogatstva, a neki i cijela u korist svojih siromašnih i potrebitih sugrađana. Oni su Johann Kohlhoffer, gostioničar iz Tvrđe; Josef Huttler, kožar i posjednik iz Donjeg grada i Christian Monsperger, njemački propovjednik i isusovac. Njihovom zaslugom osnovana je zaklada za gradnju sirotišta, a i iz sredstava koje su oni ostavili 1869. godine izgrađeno je sirotište koje se nalazilo na mjestu gdje je danas smješteno biskupijsko sjedište Osječke biskupije. Sirotište je imalo mjesta za 60 štićenika miješanog spola iz današnjih četiriju Županija: Osječko – baranjske , Virovitičko – podravske, Vukovarsko – srijemske i Požeško – slavonske. Obzirom da je Zaklada raspolagala velikim iznosom, iz njega je 1870. izgrađena i otvorena Sveopća zakladna bolnica Huttler – Kohlhofer – Monsperger. Bila je to najveća i najbolje opremljena bolnica u istočnom dijelu tadašnje Kraljevine. Zahvaljujući ovoj Zakladi Osijek je dobio dvije jako važne i društveno korisne ustanove.

Misteriozna smrt koja nikad nije otkrivena

Nadalje, važno je spomenuti i  žene filantropkinje. Prva od njih bila je Adela Deszaty, imućna udovica apotekara  koja je bila vrlo školovana i glazbeno obrazovana. Utemeljiteljica je osječkog glazbenog tria Deszaty (klavir) – Blau (violina) –Nepomuk Hummel (čelo). Ova dobrotvorka nije imala djece pa je svoj imetak, ni ne znajući da će ubrzo umrijeti,  ostavila za gradske potrebe posebice za siromašne osječke učenike.  Po Adeli Deszaty jedna od ulica dobila je ime – Desatičina ulica (današnja Ulica Hrvatske Republike). Umrla je, tj. ubijena 1885. godine na putu do kapelice koja se danas nalazi preko puta Eurodoma. Kako u to vrijeme metode otkrivanja zločina nisu bile na današnjoj razini, nikad se nije ustanovilo tko ju je ubio, a za njezinu smrt nitko nikada nije odgovarao.

Druga strana učiteljskog poziva

Druga poznata dobrotvorka učiteljica je Josipa Glembay rođena u Čepinu. Pridonijela je razvoju viših djevojačkih škola, reorganizaciji izdavanja školskih knjiga, a unaprijedila je i nastavu ručnog rada te objavila raspravu “Naputak k stroju za skupnu obuku u ženskom ručnom radu“. Uz sve to bavila se i književnim radom koji je većinom namijenila djevojkama. Bila je napredna članica odbora Kluba književnika i umjetnika, tajnica Učiteljskog društva „Zajednica“, voditeljica Učiteljske knjižnice i utemeljiteljica Učiteljskog pjevačkog zbora, a 1911. godine utemeljila je „Zakladu za podupiranje siromašnih učenica Više djevojačke škole“. Zaklada je od 1918. godine dobila naziv Jubilarna zaklada Josipe Glembay. Umrla je 1941. godine. Život žene i učiteljice u to vrijeme nije se mogao ni mjeriti s današnjim. Prihvatiti učiteljski poziv u ono je vrijeme često značilo i žrtvovati bračnu sreću i obiteljski život. Naime, učiteljice se u to vrijeme nisu smjele udavati, osim ukoliko se udaju za učitelja iz istog mjesta kao i ona, a to je bilo teško naći. Josipa Glembay žrtvovala je obiteljski život, ali je zato puno učinila za naš grad, posebice za obrazovanje siromašnih žena koje tada nije bilo prioritet.

Kulturnjaci i čudaci

Utemeljitelji Osječkog muzeja, današnjeg Muzeja Slavonije bili su Franjo Ladislav Sedlaković i Karlo Franjo Nuber. Franjo Ladislav Sedlaković, trgovac je rođen 1850. godine, a umro 1910. godine u Osijeku. Bio je veliki sakupljač i ljubitelj starina. Posjedovao je veliku zbirku novca, tj. bavio se numizmatikom. Sakupljao je medalje, arheološke predmete, ptice i leptire, porculan i oružje koje je kasnije darovao gradu pa je tako i postao jedan od osnivača Muzeja Slavonije. Karlo Franjo Nuber drugi je utemeljitelj  muzeja, također trgovac koji je velik dio svog imetka ulagao u otkup starina, knjiga, a posebice starog novca i medalja koje je kasnije poklonio muzeju. S obzirom na svoj status, živio je izvan tadašnjih okvira pa je smatran i čudakom. Bavio se spiritizmom i hipnozom. Postoji anegdota da je suprugu  svakodnevno hipnotizirao iz koje se potom javljala „lijepa Ela“ i pričala o njegova dva prethodna života. Svojim je izgledom također plijenio pozornost. Naime, tada muškarci nisu smjeli nositi dugu kosu.

Naš najveći mecena

Naš je najveći dobrotvor – mecena Josip Juraj Strossmayer, rođeni Osječanin poznatiji kao bosanski ili đakovački i srijemski biskup rođen je 1815. godine. Utemeljitelj je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, jedan od osnivača Hrvatskog narodnog sveučilišta u Zagrebu, a obnovio je i financijski sanirao Hrvatski zavod Svetoga Jeronima u Rimu. Osnovao je Gimnaziju za žensku mladež (današnja Ekonomska škola), Đačko sjemenište (današnja glazbena škola Franje Kuhača), a poznat je po sudjelovanju u izgradnji osječke i đakovačke katedrale. Umro je 1905. godine u Đakovu gdje je  i pokopan u kripti đakovačke katedrale. Zbog njegovog ulaganja u prosvjetu, naše sveučilište nosi njegovo ime. Anegdote koje se vežu uz njegov život vrlo su zanimljive. Jedna od njih je da, bez obzira na svoje zasluga nikad nije postao više od biskupa jer je u Vatikanu, kada se glasalo za odluku o nepogrešivosti pape, on bio protiv.

Frankopani - mali filantropi

U sklopu izložbe trajala je i akcija „Jednom kunom do knjiga u školskoj knjižnici“ pri čemu učenici, roditelji i djelatnici ubacivali svoju donaciju u kasicu koja se nalazila ispred plakata.  Za skupljeni iznos Zaklada Slagalica donirala je  još 100kn i kupila knjige koje su učenici sami zaželjeli čitati ubacujući svoje književne želje u sandučić književnih želja. Tako su Frankopani, generacija 2012./13. svojoj knjižnici ostavili 6 novih knjiga: S.Polak: Gorski dnevnik Pauline P., J.Kinney: Gregov dnevnik, One Direction: Usudi se sanjati, S.Collins: Igre gladi, A.Pike: Krila i J.Tihji-Stepanić: Imaš fejs? Knjige su predstavljene na svečanoj dodjeli u holu, a potom postavljene na izložbi u holu koja je izazvala velik interes budućih čitača.

Osječani ne znaju puno o svojim dobrotvorima

Porazgovarali smo i s gospođom Dijanom Živaković, predstavnicom Zaklade Slagalica te saznali nešto o Zakladi, samom projektu „Osječki filantropi“ i njezinim iskustvima u pogledu današnje filantropije. Naime, Zaklada Slagalica organizacija  je koja prati i potiče dobrotvorni rad. Poticaj za projekt dobila je zato što Osječani ne znaju puno o svojim dobrotvorima pa se prema njima ni ne odnose časno kako bi trebalo. Ipak su oni zaslužni za kulturni, prosvjetni, a moglo bi se reći i industrijski razvoj Osijeka i okolice. Do podataka o starim osječkim filantropima gospođa Živković došla je u muzejskim knjižnicama, muzeju i arhivu, a u projektu sudjeluju sve osnovne i srednje škole. Na pitanje o filantropskom djelovanju ljudi današnjice, gospođa Živković ističe kako se vremena mijenjaju, a samim tim i ljudi pa sve više vidimo kako se zahlađuju međuljudski odnosi. Sve je manje ljudi spremnih na „besplatno“ pomaganje drugima kojima je ta pomoć potrebna, sve manje je volontiranja, gleda se samo dobit, tj.zarada. No ipak ističe kako i danas ima dobrotvora, ali su to samozatajne osobe koje se ne vole pokazivati i hvaliti svojim dobrotvornim radom.

I osmijeh je pomoć

Na pitanje odakle motivacija za opremanje baš školskih knjižnica, gospođa Živković odgovara: „Moje volontiranje u Zakladi naučilo me koliko je potrebno da bi se napravilo dobro djelo, a ostala sam iznenađena kad sam vidjela kako malo novca ide za kupovinu novih knjiga. Ja sam odmalena upoznata sa blagom koje kriju knjižnice jer imam starijeg brata koji je podizao knjige u knjižnici, a ja sam kasnije samo nastavila. Inače, Zaklada Slagalica svake godine izabire filantropa godine. Prošle godine to je bila Hypo Alpe Adria Bank. Kroz predavanja učenici su naučili da filantropija ne znači samo materijalno pomoći, već učiniti bilo koje dobro djelo. Zato se treba držati one poslovice: „Gdje se ništa ne može pomoći, lijepo je bar osmjehnuti se.“

                                                                                            Christian Kurina, 6. c 

Učenici 4.razreda slušaju predavanje uz plakate

 Učenici predmetne nastave slušaju predavanje uz prezentaciju

Učenici doniraju u kasicu

Stigle su knjige! (svečana dodjela)

Što su Frankopani poželjeli čitati?

Izložba u holu