preskoči na sadržaj

Osnovna škola Frana Krste Frankopana Osijek

 

Novi nastavnici

Nova lica prijateljstva

Odnedavno je u našu školu došlo“ osvježenje“ u obliku dvoje novih mladih nastavnika. Naime, ekipi u zbornici pridružili su se Suzana Biondić, nastavnica biologije i kemije te nastavnik povijesti i engleskoga jezika Krešimir Čabaj. U znak dobrodošlice, odlučili smo vam ih predstaviti; ispitali smo ih o njihovim dojmovima, dosadašnjim iskustvima i budućim planovima za rad u našoj školi.

Razgovor prvi - nastavnik Krešo Čabaj

Možete li nam se ukratko predstaviti?

Mogu. :) Ja sam Krešimir Čabaj, profesor sam engleskoga jezika i povijesti, od ožujka 2010. zaposlen sam u Osnovnoj školi Frana Krste Frankopana i radim u nastavi engleskoga jezika. Dolazim iz Osijeka i imam 39 godina.

Jeste li radili u nekoj drugoj školi prije naše?

Ovo mi je prvi stalni posao u školi, međutim, prije sam radio na brojnim zamjenama, među ostalim i u susjednoj školi „Mladost“.

Možete li nam opisati kako Vam se sviđa naša škola?

Jako sam zadovoljan s mnogim elementima u ovoj školi, s radnim kolegama koji su otvoreni za suradnju, koji mi pomažu u mom poslu. Moram priznati da sam relativno zadovoljan i  količinom znanja koju učenici posjeduju.

Što mislite kako učenici komentiraju Vas kao nastavnika?

Budući da nemam dugotrajno iskustvo još uvijek zapravo ne znam što đaci misle o meni, no moram priznati da se time pokušavam ne previše opterećivati. Meni su u nastavi najvažnije dvije vrste zadataka: odgojni - oni u kojima djeci ne pričam samo o onome što moraju znati, već i o životu te im pomoći da postanu bolji ljudi. Druga vrsta oni su zadatci koje moramo napraviti, u udžbeniku, radnoj bilježnici i slično.

Kakav je Vaš stav prema švercanju i sjedenju zajedno prema željama učenika?

Što se tiče sjedenja, nije problem staviti učenike zajedno kako žele, ali ta suradnja dosta kratko traje jer učenici sjede s onim s kime čavrljaju i pričaju pod nastavom.  međutim, ima i pozitivnih primjera gdje ih upozorim pa se oni smire.A što se tiče švercanja, ja sam protiv toga i mora se biti protiv toga jer je to jedini način da se pokaže pravo znanje pojedinih đak; to se nikad neće moći iskorijeniti do kraja, ali ćemo probati koliko možemo.

Što ste željeli postati po zanimanju kao dijete?

Nastavnik engleskog i povijesti!

Kako ste se odlučili postati nastavnik baš tih predmeta?

Povijest mi je zanimljiva zbog priča, a Engleskoj sam živio jedno vrijeme pa je i to jedan od razloga što sam odabrao engleski jezik.

Koji Vam je od ta dva predmeta draži?

Svakako povijest. U engleskom vam je zadano sve što morate napraviti, dok u povijesti imate širinu… možete se postaviti u ulogu bilo koga, iako je opća percepcija povijesti kao dosadnog štreberskog predmeta.

Imate li neki hobi?

Pa hobiji su mi razni, ponekad planinarim i po ljeti pecam.

Jeste li doživjeli nešto zanimljivo u našoj školi?

Naravno, bilo je brojnih anegdota. Ne bih ni jednu posebno izdvojio.

Imate li neke planove za nastavu ubuduće?

Želio bih na nastavu dovesti svoje prijatelje iz Engleske, da učenici osjete kako je pričati s izvornim govornikom.

 

 

Razgovor drugi – nastavnica Suzana Biondić

Kako Vam je na prvi pogled izgledala naša škola i jeste li promijenili mišljenje?

Škola mi je izgledala kao dvije škole, a kada sam shvatila da je jedna, mislila sam da je jaaako velika. Izgledala je staromodno, budući da je građevina stara. Sada, kada sam se upoznala s prostorijama, nije mi više baš toliko velika.

Kako Vam se sviđa Vaša učionica biologije i kemije?

Sviđa mi se jer ima jako puno slika vezanih uz biologiju, iako ćemo to još doraditi i poboljšati, ukrasiti učionicu jer svakako treba neku malu doradu.

Što mislite, kako Vas vide učenici i kakvu sliku sebe želite dati?

Mislim da me vide kao strogu i želim da bude tako, ali da sam ujedno i poštena što se tiče ocjenjivanja. Želim da bude jasno da kada se radi,onda se radi, a kada se šali, onda se šali.

Jeste li profesor samo biologije ili i kemije?

I biologije i kemije.

Što ste željeli postati kao dijete?

Zapravo sam oduvijek htjela biti kemičarka jer me zanimalo svo to kemijanje i pretakanje iz jedne posude u drugu.

Kako ste odlučili baš za ovo zanimanje?

Svidio mi se program fakulteta, puno terenske nastave.

Jeste li se ikada željeli baviti biologijom izvan učionice?

Naravno, obožavam terenski rad.

Imate li neki hobi?

Bavim se fotografijom.

Nastavnica Biondić šapnula nam je još i kako su djeca u našoj školi jako kulturna i pristojna i, iako mogu biti više, dosta marljiva. U usporedbi s drugim školama u kojima je radila, dobili smo pohvalu. :)

Roberta Zorinić i Sara Grbešić

 

Umirovljene nastavnice

Razgovor s tradicijom

Od ove će školske godine na našim hodnicima manjkati dvije nastavnice koje su u našoj školi radile dugi niz godina. - Veronika Berković, nastavnica matematike i Anica Krnjaković, nastavnica  biologije. Obilježile su djetinjstvo mnogih i prenijeli im znanje koje sigurno nikada neće zaboraviti. Usjekle su se pamćenje brojnim generacijama - od naših roditelja, preko braće i sestara, do nas danas - kako svojom pojavom i duhom, tako i kao učiteljice koje su nam prenosile znanje. Želimo im ugodnu mirovinu i lijepe buduće dane i poručujemo da će nam nedostajati. Odlučili smo porazgovarati s njima kako bi zaokružili njihov radni vijek i čuli što nam imaju poručiti...

Opišite se, ukoliko možete, u 3 riječi:

 gđa. Berković: Ne pada mi ništa na pamet...

gđa. Krnjaković: Iskrena, realna, suosjećajna.

Koliko sveukupno radite u školi,a koliko od toga radite u našoj?

gđa. Berković: 42 godine radim u školi, a 41 godinu u našoj.

gđa. Krnjaković: 35 godina, a u našoj školi od 1977. godine.

Što će Vam najviše nedostajati i veselite li se mirovini?

gđa. Berković: Nedostajat će mi učionica, učenici, zbornica i 90% učitelja.

gđa. Krnjaković: Ne veselim se mirovini i nedostajat će mi djeca u mojoj učionici, u kojoj sam im nesebično pružala znanje i budila ljubav prema prirodi, onako kako sam najbolje znala. Učila sam ih kako trebaju živjeti u suglasju s prirodom, što očito čovjek do sada nije činio. Priroda nas na to svakodnevno upozorava.

Mislite li da je djecu sve teže poučavati? Ako da, što mislite zašto je tako te što poručujete mlađim generacijama nastavnika,kolegama?

gđa. Berković: Ne. Uvjeriti ih da je matematika najljepši predmet, ako paze i nauče na satu te ako redovito pišu domaće zadaće. Upozoriti ih da im za upis u srednju školu gledaju ocjene iz matematike u 7. i 8. razredu.

gđa. Krnjaković: Teže ih je poučavati danas jer su preslobodni u ponašanju. To je vjerojatno zato što ih ne odgajaju samo roditelji i učitelji već i suvremena sredstva informacija.  Neki roditelji su popustili u kontroli odgoja pa škole danas preuzimaju sve veću odgojnu zadaću.  Danas većina djece dobro živi, roditelji su im sve priuštili, a oni to ne znaju cijeniti. Postaju obijestni i to dovodi do nasilja.

Mislim da danas djeca nemaju cilj kojim teže pa ih škola stalno mora poticati. Gube vrijeme na bezvrijedne sadržaje i očekuju da umjesto njih uči netko drugi. S druge strane, lakše je učiti danas jer današnja tehnologija omogućuje veću informativnost i lakše usvajanja znanja. Kolege će nastavnici daleko više posla uložiti učeći djecu kako odabrati pravi put kojim će ići kroz život, na kojemu će se iskazati kao pošteni, odgovorni, savjesni i prijateljski raspoloženi, zapravo kako razlikovati dobrog od lošeg.

Možete li izdvojiti učenike ili generacije koje su ostavile poseban trag?

gđa. Berković: U svakoj generaciji bilo je prekrasne djece i odličnih matematičara. Poseban trag - Ivica, Lorina i Snježana Mijošević.

gđa. Krnjaković: Svaka generacija je po nečemu specifična. Predivna su djeca izašla iz naših učionica i postali izvrsni liječnici, psiholozi, inženjeri različitih struka i odgovorni na svojim radnim mjestima.

Jednu generaciju ipak moram posebno istaći. Bila je to generacija 1995./1996. 15 odlikaša od 5. - 8. razreda i ne samo to! Znali su što hoće, bili su prijatelji, duhoviti, poslušni, vrijedni. S njima se moglo i na Mjesec. Bili su jednostavno predobri. Bilo mi je čast biti njihova razrednica. Bili smo na 7 dana ekskurzije i na povratku kako smo se približavali Osijeku, pjevali su sve jače i sve svečanije „ Ja te volim Osiječe“. Najomiljeniji im je bio njihov prijatelj i prijatelj Hrvatske,  Amerikanac Benjamin, Ben. Oni su eto ostavili trag u mom radu  i sve dobro što sam naučila s njima nastojala sam prenijeti na nove generacije.

Postoje li savjeti koje biste dali djeci da bolje savladaju gradivo matematike/biologije?

gđa. Berković: Biti pažljiv na satu tj. naučiti na satu, a kod kuće redovito pisati domaću zadaću (ne prepisivati u garderobi, u toaletu ili na drugim satima).

gđa. Krnjaković: Savjeti… Mislim da samo moraju voljeti ono što rade (uče) i rezultat neće izostati. Nije dobro ako uče na silu ili ako to netko drugi želi, oni sami moraju znati da je znanje dragocjeno i da će im u životu trebati. Biti neinformiran danas je nemoguće. Gradivo im je biologije blisko, sve mogu vidjeti i opipati pa se sa lakoćom usvaja. Sve to malo začiniti ljubavlju pa će sve biti lako. Zbroj savjeta - učiti malo po malo i na kraju će to biti jako puno!

Možete li izdvojiti najsmješniji događaj s učenicima otkako radite?

gđa. Berković: Odgovor jednog učenika: „Pravac je crta koja ide na sve strane, to je čudo jedno."  I komentar jedne učenice koja je bila jako slaba u matematici. Naime, na kraju godine dala sam jopet laganih zadataka. Niti jedan nije točno riješila. Budući da je bila jako dobra, ja sam joj dala 2, a njezin je komentar bio: „Sad sam se uvjerila, kad se hoće, onda se i može.“                                                                                                 

gđa. Krnjaković: Bilo je puno smiješnih događaja. Danas kada sam pred mirovinu žalim što takve događaje nisam zapisala pa bih se tako i u mirovini družila sa djecom i uživala u njihovim nestašlucima. Znali su me dosta nasmijati. Palo mi je na pamet: Osmi razred - biologija čovjeka. Tema - sustav i uloga krvi. Pitanje - koja je uloga crvenih krvnih stanica? Učenik pita: „Kako mislite, uloga, je l' u kazalištu?“ Od tada riječ „uloga“ u tom kontekstu više nisam upotrebljavala. Možda zadaća? Onda bi to bila asocijacija na domaću zadaću.  Najbolje je onda funkcija. Ili nije? :)

Često učenici pričaju da ste strogi,što Vi mislite o tome?

gđa. Berković: Stroga i pravedna, to je mišljenje skoro svih generacija.

gđa. Krnjaković: Ma nisam stroga, ja samo želim da učenici znaju i razumiju ono što su naučili. Žao mi je ako tako misle. Uvijek sam nastojala biti pravedna i tolerantna. Možda to nisu svaki put prepoznali.

Kakve planove imate za mirovinu, imate li neki poseban hobi?

gđa. Berković: Rekreacija (Klub 60+), druženje s prijateljicama, dovršiti goblen započet u bivšoj državi,... :)

gđa. Krnjaković: Planiram svašta. Čitati sve ono što nisam stigla dok sam radila. Možda ću putovati jer ni to nisam stigla, a želim vidjeti lijepa mjesta u našoj Hrvatskoj. Planiram voziti se biciklom jer sam previše vremena provodila u autu. Baviti se svojim unucima - Filip (13), Klara (11), Matea (4) i Antonio (1).         

Napišite nam, za kraj, molimo lijepo, recept za Vaš najdraži kolač.

gđa. Berković:

 Keks torta

- 20 dag šećera u prahu

- 20 dag maslaca

- 20 dag čokolade za kuhanje

- 3 žumanjka

- keks

1. Izmiksati šećer,žumanjke i maslac.

2. Dodati čokoladu otopljenu na pari i umiksati.

3. Posebno u široj posudi skuhati pravu kavu bez šećera.

4. Umakati kekse u kavu i složiti u posudu, na to izliti fil i složiti još jedan sloj keksa

gđa. Krnjaković:

 Čudo od jednog jajeta      

- 1 jaje 

- 1 čaša (jogurt/šećera) izraditi i 1 prašak za pecivo

- 1/2  čaše ulja (može i manje)

- 1/2 čaše mlijeka

- 1 čaša mljevenih oraha, ako voliš dodaj i malo suhog grožđa

- 2 srednje jabuke, naribati

- gore glazuru od čokolade

( praktično ako ste na vikendici)

Ana Grebenar i Sara Grbešić

 

 

Omiljene nastavničke poslastice

Male slatke tajne

Pitali smo naše nastavnike uživaju li u slatkom? Koja je to slastica kojom se oni najčešće nagrade? Vjerujem da vas sve to jako zanima pa bacimo pogled…

Život bez slatkoga

Naša psihologinja Jadranka Oberman-Sebenji jako voli jesti slatko, uglavnom se nagradi slasticom kao što su slasni keksi s čokoladom i narančom (pretpostavljamo da je mislila na jafa kekse). Naša psihologinja zna se suzdržati pa zato slatko ne jede u velikim količinama. Čak misli da bi mogla zamisliti život bez slatkoga, što je nekima od nas nezamislivo. U svakom slučaju čestitamo joj na tome. To što je rekla da može zamisliti život bez slatkoga ne znači da ga uopće ne jede pa se i ona zna ponekad počastiti. Najčešće su to neki keksi (vjerojatno opet jafa) ili fini osvježavajući sladoled. Slastica joj najbolje sjeda poslije ručka pa ju onda uvijek uzme kao mali desert, tj. šećer na kraju. Ponekad se zna naći i koja čokolada na stolu na poslu. Čestitamo psihologinji još jednom, ali ovoga puta zato što slatko zna zamijeniti nekom drugom zdravom namirnicom kao što je grožđe.  

Za razliku od naše psihologinje, naš omiljeni nastavnik iz tehničkog i informatike, Vlado Vranješ ne može zamisliti život bez slatkoga. On se najviše voli nagraditi finom čokoladom od lješnjaka, šnelnoklama ili jednostavnim pudingom od vanilije. Iako on misli da pretjeruje, mi smo sigurni kako to i nije strašno kao što on ističe. Priznao nam je da mu svaki puta kad sjedne pred televizor dođe da pojede nešto slatko. Dobro je jedino što misli da mu prevelika količina slatkoga može naštetiti zdravlju pa se tako trudi da ga ne jede puno. Također kaže da slatko nikada ne zamijeni voćem jer to nije isto kao kakva čokolada, a iskreno nije jedini.

Šećer na kraju

Naša simpatična nastavnica iz engleskog i njemačkog Ksenija Petrović jako voli jesti čokoladu. Voli sve vrste, i to od onih s finim i krupnim lješnjacima, do onih s ukusnom rižom. Jedino za bijelu čokoladu misli da nije tako dobra kao ostale. Kao i većina, ne može zamisliti život bez slatkoga jer slatko jednostavno uljepša dan (slažemo se s njom u potpunosti). Slatko najčešće pojede kada je nervozna, depresivna ili je jednostavno ružan ili kišan dan pa je bezvoljna, te joj pojedina slastica uljepša ostatak dana. Vrlo je pohvalno to što slatko vrlo često zamijeni voćem pa kaže da bi mogla jesti cijelo vrijeme voće i da joj ništa ne bi nedostajalo. Po njezinom mišljenju, slatko joj nanosi zlo samo u velikim količinama jer  - kako bi to ona rekla: „Od većih količina osjećam se pohlepno.“

I kao šećer na kraju, imamo još jednu nastavnicu iz njemačkog i engleskog, ali ovoga puta to je naša nastavnica Dubravka Kovačević, koja također ne može zamisliti život bez slatkog. Kada smo ju pitali kojom se poslasticom najviše voli nagraditi, ona je rekla da voli sve, ali najviše kolače, čak je rekla da su joj oni puno draži od čokolade. Također se zna počastiti i nekim ukusnim keksima (hm… da nisu i to jafa). Misli da ponekad pretjeruje i da joj tada slatko nanosi "zlo". Poslastica joj uvijek dođe kao šećer na kraju  poslije večere ili ručka i kaže da je najsretnija kada je to kolač, koji može biti bilo kakav jer voli i kremaste i čokoladne i voćne. Slatko katkada zna zamijeniti voćnom salatom, sušenim voćem ili čokolinom.

Petra Raguž

 

 

Dobro nam došli prvašići!

Burek, buduće „baletanke“ i nogometaši, al' nigdje jedinica

Kao i svake godine, prvašići su ponovno u školu donijeli novi duh, veselje, ali i nove dogodovštine. Ispričali su nam o svojoj najdražoj užini (najpopularniji su burek, pizza i kruh s čokoladnim namazom!), simpatijama u razredu, jedinicama (kojih, doduše, kod njih još nema)… Simpatični mali sugovornici u čudu su me pitali jesam li ikada dobila trojku, a s veseljem su mi pričali o onome što bi htjeli postati.

1.a

Marin Marcić: U školi mi se sviđa tjelesni, hrvatski, matematika, likovni, priroda, glazbeni… skoro svi predmeti. Iako mi je super u prvom razredu, veselim se budućnosti. Jedva čekam da idem na fakultet i raditi, želim postati najpoznatiji nogometaš i kasnije trener. Uzor mi je Messi, a navijam za Osijek, Dinamo, Zagreb, Rijeku i za Hrvatsku, kada igra reprezentacija. Imam osam najboljih prijatelja, ali dva od njih su mi „najnajbolji“. Imam i dvije najbolje prijateljice.

Marko Bašić: Meni je najbolje u školi kada se igramo pod odmorom. Lovimo se, glumimo životinje, ja uvijek budem leopard. Najdraža užina mi je burek, pizza i kruh s paštetom i nutellom. Nemam simpatiju, a par u razredu su Nikola i Sanja. Stalno se love i tuku, a tko se tuče, taj se voli. Treniram rukomet, a uzor mi je Zrnić. U školi volim one dane kada imamo tjelesni.

Karla Slanovic: Ja se pod odmorom igram lovice s najboljom prijateljicom i ostalim curama iz razreda. Imam sve petice, ali jednom sam iz testa dobila jedinicu, mislim da je bilo iz hrvatskog (na svu sreću, saznali smo da jedinica nije u imeniku!). Treniram atletiku i jako se volim rolati. Voljela bih postati profesionalna "rolačica“. Sviđala mi se užina kao i njima, ali više se ne hranim jer mi nije sve fino. U školi mi je super i volim tjelesni, likovni, glazbeni, hrvatski, prirodu.

1.b

Livija Kajfeš: Meni je u školi tako super da bih išla u nju i preko vikenda! Posebno volim engleski. Imam najbolje prijatelje Elviru i Marka. Što se tiče ocjena, imam sve petice, smajliće i kvačice. U slobodno vrijeme bavim se baletom, ali malo je dosadno jer stalno radimo jedno te isto. Za užinu mi je najbolji kruh s nutellom i burek.

Iva Jakić: Slažem se s Livijom, i ja volim školu. Meni je u razredu super. Nemam simpatiju, ali ne znam sviđam li se ja nekome (molimo ako netko zna, neka javi Ivi!). U slobodno vrijeme se bavim tenisom. I meni je za užinu najfinija nutella, ali i pizza. Nemam nikakve loše ocjene, sve petice!

Dominik Škorjanc: Livija je rekla da bih se ja trebao prezivati Jakić (kao Iva) jer je to prezime za jake, a ja sam jak (preporučujemo da se s njim ne „kačite“ na hodniku ;)). Volim se igrati pod odmorima, ali pod satom sam dobar i imam dobre ocjene. U slobodno vrijeme treniram gimnastiku i breakdance. Na plesu stalno učimo nove pokrete i to mi se jako sviđa.

Cure su nam rekle da su u razredu par Dominik i Ana Marija, ali on je to komentirao ovako: „Nisam zaljubljen u Ana Mariju.“

1. c

Filip Likat: Meni je u školi lijepo zato što učimo, pišemo, čitamo,... jako mi se sviđa crtanje na likovnom, ali neću postati slikar. Vjeroučiteljica mi je rekla da ću ja kada narastem biti odvjetnik. Ipak, više volim vikend od radnog tjedna jer tada imam duži trening (treniram vaterpolo) i mogu ići na klizanje, koje jako volim. U školi imam puno prijatelja i zato mi je bolja od vrtića, a i zbog pisanja.

Lorena Đaković: Ja najviše volim likovni i engleski, zato od dana najviše volim utorak kada engleski imamo prvi sat. Više volim školu od vikenda jer uvijek dobivam petice, imam super prijatelje i mogu se igrati. Pod odmorom igramo lovice i "ledene babe", to mi je najdraže. Za užinu najviše volim čokolino (kod nas to ima?!), tj. čokoladno mlijeko koje ja zovem čokolino (ahaaa!). Bolje mi je u školi jer smo u vrtiću morali spavati i pojesti sve, čak i kad nam se ne jede. A i u školi imam više prijatelja.

Sara Grbešić

 

 


Kalendar
« Srpanj 2021 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Nastavna satnica

Razredna nastava - online

Evo kako izgleda online nastava

Online knjižnica FKF

Školska liječnica