preskoči na sadržaj

Osnovna škola Frana Krste Frankopana Osijek

 

Slobodno vrijeme učenika nižih razreda

Mi rastemo sretnije

Ispitivanje o različitim načinima ispunjavanja slobodnog vremena provedeno je u nižim razredima naše škole.

Ispitivanjem kojim smo obuhvatili 260 učenika došli smo do zanimljivih rezultata. 35 % učenika ne bavi se niti jednom organiziranom slobodnom aktivnošću.

Od ostalih 65 % učenika, 30 % njih bavi se samo jednom aktivnošću, dok se ostatak bavi s dvije ili više aktivnosti.

Interes učenika je veoma širok pa su se na anketnim listićima našle upisane razne sportske, umjetničke i kreativne aktivnosti, kao što su: nogomet, košarka, tenis, razne škole stranih jezika, balet, jazz dance, breakdance, glazbena škola, dramske skupine, brbljaonica i mnogo drugih.

Najveći dio dječaka naše škole ide na nogometne treninge, a djevojčice se najčešće odlučuju za razne oblike plesa. Posebno nam je drago što se mnogo učenika uključuje u aktivnosti koje se održavaju u našoj školi.

Ispitivanje proveli i podatke obradili Mali novinari

 

 

Savršeno mjesto za provođenje slobodnog vremena: DOKKICA

Najkreativnija kućica u gradu

Kada je u pitanju kvalitetno provođenje vremena kod djece i mladih, neizostavno je spomenuti Udrugu "Breza", udrugu koja je svoj rad posvetila upravo tome. U tu svrhu, u Jaegerovoj je ulici otvorena Dokkica – Dječja osječka kreativna kica – mjesto gdje tristotinjak djece sudjeluje u raznim radionicama, druži se i izbjegava dosadu, nemaštovitost te negativne posljedice do kojih one vode. Posjetili smo tu malu oazu boja, svjetla, razigranosti i ostali zadivljeni već samim prostorom, dok bismo vam što se tiče sadržaja i radionica poručili – isprobajte!

Živjeti svoju kreativnost

„Sigurno postoje djeca, učenici, malo starija djeca, koja nemaju baš mogućnosti za provođenje slobodnog vremena, ili im je jako dosadno, ili ne mogu ispuniti svoje potrebe za druženjem koje su sasvim prirodne. Mi mislimo da je Dokkica mjesto gdje djeca, posebno osnovnoškolci, mogu doći i živjeti svoju kreativnost. Dakle, mi vjerujemo da se ovdje zasigurno može napraviti jedno mjesto gdje se osjećate sigurno, ali i da imate prostor za stvaranje, što je najbitnije.“ – rekla je Suzana Vargović, predsjednica Udruge "Breza". Kroz radionice, koje se u Dokkici održavaju svakodnevno, djeca koja sudjeluju stječu nove prijatelje, iskustva, uče stvarati i ispoljavati svoju energiju na pozitivan način. Cijeli je prostor prepun radova djece, prostorije su uređene maštovito, šareno... to je pravi mali raj. Upisivajući se u knjigu gostiju imali smo prilike vidjeti stotine malih porukica, trag djece čiji su dojmovi isključivo pozitivni. Voditelji radionica su otvoreni i pristupačni, zapravo, u Dokkici svi znaju što rade.

Za vrijeme našeg posjeta održavala se radionica „Domaćinska škola“ pa smo imali priliku upoznati male kuhare i kuharice koji jedanput tjedno udruže snage i pripreme nekakvo jelo, koje na kraju sami i pojedu. Svatko ima svoj posao; neki sjeckaju, neki miješaju, ili pak namještaju stol, peru suđe. Jer ih je na radionici uglavnom jako puno, podijeljeni su u dvije grupe.

Naravno, zainteresirali smo se i za radionicu „Lov na riječi“, odnosno novinarsku skupinu. Gospođa Suzana nam je ispričala da upravo počinju upisi za radionicu, pa će opet biti aktivna. „Radionicu će voditi profesorica hrvatskog jezika Ana Barišić. Sve što nastane u toj radionici objavljivat će se na Brezinoj web-stranici. Planiramo napraviti svoje novine, da barem jednom godišnje imamo crtice iz Dokkice, jer je takav oblik puno vrjedniji od elektroničkih medija. Htjeli bi ohrabriti mlade pisce i literarne stvaraoce da objave svoje radove, knjige ili zbirke pjesama, mi bismo im u tome pomogli.“ – rekla je.

'Ajmo svi na ples!

Čuli smo nešto i o pokretanju teen-kluba, odnosno ideji da se u Dokkici organiziraju tematske zabave: „Novina je da smo primijetili, pričajući sa učenicima osnovnih škola, da ne postoji mjesto gdje bi vi plesali, ukoliko se ne bavite plesnim aktivnostima. Stoga smo odlučili u Osijeku osnovati teen klub za djecu od 12 do 14 godina. Organizirat ćemo tematske plesnjake – subota za metalce, pop subota, rock subota, nećemo podržati jedino folk, ali svi ostali glazbeni žanrovi bit će zastupljeni. To bi bio način da se družite i da program možete osmisliti sami, jer je ovo vrijeme kada otkrivate svoje interese. Ako sve bude bilo u redu, plesnjaci kreću u ožujku. Glas ćemo pustiti po školama, da i roditelji znaju o čemu se radi. Mi mislimo da je svakako dobro za mlade ljude da dođu i da svoje vrijeme provedu u druženju s drugima, učeći neke nove i zanimljive stvari. To je puno vrijednije nego druženje preko interneta.“

Vjerujemo da će se ova ideja svidjeti šestašima, sedmašima, osmašima, budući da ne postoji neko mjesto na koje bi oni mogli izlaziti, primjereno za taj uzrast. Pozivamo vas sve u Dokkicu, bilo na ples, radionicu, ili jednostavno druženje. Sigurni smo da tamo nećete pokupiti ništa loše, nego iz najkreativnije kućice u gradu izaći s punim džepom novog iskustva i pozitivne energije!

Sara Grbešić

 

 

Super u Supertalentu

Moja je najveća ljubav glazba

Neki se rode s glazbom u sebi. To je dio njih i jednostavno uživaju svirajući i slušajući najdraže stihove. Da od svojeg sna ne treba odustajati, nego se truditi i vjerovati da će se ostvariti pokazao nam je Dominik Mađar koji je nastupio s bendom u Supertalentu te ostavio žiri bez daha.

 

Mama, mama! On ide s nama u školu!

Gledali ste Supertalent i ugledali dječaka koji vam je odnekud poznat. Njegovo je ime Dominik Mađar i učenik je osmog razreda naše škole. Na Supertalentu  nastupio je s Ogi bendom u kojem svira gitaru. Na prvi su pogled osvojili žiri, a posebno Ninu Badrić kad su joj otpjevali rođendansku pjesmu. Konkurencija je bila velika i vladala je velika nervoza, ali je Ogi bend pokazao svoje vještine najbolje što je mogao te tako oduševio gledatelje.

Slegli se dojmovi, ostalo predivno iskustvo

„Prije nastupa smo bili vrlo nervozni, ali kada smo se popeli na pozornicu opustili smo se jer radimo ono što volimo“, kaže Dominik. Na Supertalent ih je prijavila Kristina Krušelj, koja je „šefica“ benda.  Ekipa na snimanju bila je vrlo vesela i druželjubiva pa se kandidatima svidjela prijateljska atmosfera. Dominika su se najviše dojmili drugi natjecatelji i njihovi talenti. Također, drago mu je što su uspjeli pokazati svoje talente, a brojne pohvale žirija potakle su ga još više da se nastavi baviti sviranjem. 

 

„Ne odustajem od sviranja!“

Unatoč mnogim pohvalama i velikom oduševljenju žirija, Ogi bend ipak nije prošao dalje. „Nazvali su našu voditeljicu i rekli da nismo prošli. Rekli su da je velika konkurencija i da je previše glazbenika prijavljeno pa nekog moraju izbaciti. Žao mi je što nismo prošli, ali ne odustajem od sviranja!“  Nakon nastupa u Supertalentu dobivaju mnoge ponude za nastupe, a svirali su i na središnjem trgu na Dan djece te nas još više uvjerili u svoj talent.

Note i gitara najveća su radost

Iako ima puno obaveza, Dominik i dalje nađe vremena za sviranje. Svaki dan svira najmanje sat vremena.  Velika mu je želja postići ono što njegov djed nije mogao, tj. postati profesionalni glazbenik te jednog dana živjeti od toga. Od poznatih su mu glazbenika uzori  Jurica Pađen, Goran Bregović i Jasenko Houra. Sviranjem se bavi već tri godine, a u tom je periodu postigao sjajan napredak i izvrsne rezultate.  Za kraj, Dominik poručuje svim glazbenicima naše škole: „Isprobajte mnoge žanrove, ali od omiljenog se ne odvajajte. Budite uporni i ne odustajte od sviranja i glazbe kada se pred vama stvori prepreka!“

 Tihana Grgić

 

 

Biti ili ne biti na pozornici?

Pozornica kao drugi dom

Iako svi misle da glumiti mogu samo odrasli i to profesionalci, Petra Raguž je dokazala suprotno. Još od malih nogu je uključena u školske predstave i kaže kako u tome uživa. Najviše joj se sviđa to što kada se uživi u zadanu ulogu, ima osjećaj kao da je postala druga osoba. Većina učenika spava subotom u pola dvanaest, a Petra se  u to vrijeme zajedno s ostalim članovima skupine, sastaje i uči nove tehnike glume. Posebno želi istaknuti da svoje vrijeme možemo provoditi kvalitetnije, a ona je za to odabrala glumu.

Sve počinje u školi

Još otkako je bila u nižim razredima, Petra Raguž je sudjelovala u glumi te vodila školske predstave. Uvijek je bila nasmijana i vidjelo se da uživa u onome što radi. Njezina mama i učiteljica su otkrile njezin veliki talent i potencijal te su je potaknule da se uključi u dramski studio. Ona se  u potpunosti složila s tom idejom te je otišla u Dječje kazalište Branka Mihaljevića gdje je počela sudjelovati u dramskoj skupini. Tamo je počela napredovati, učiti i razvijati svoj talent na zabavan način.

Što je dramski studio?

„To je kao neka radionica u kojoj učimo osnovne tehnike glumljenja, a pritom se zabavljamo, pričamo i zezamo“, kaže Petra. Njoj se najviše sviđa to što je upoznala puno dobrih prijatelja, nema nikakvih podjela u društvu i svi su opušteni. Voditeljice su Lidija Helajz i Areta Ćurković koje su vrlo vesele i komunikativne. Petra se u dramski studio uključila s deset godina, a ići će do završetka osmog razreda jer, nažalost, u dramskoj skupini ne mogu sudjelovati djeca starija od četrnaest godina. Svake subote se članovi skupine okupljaju te smišljaju i vježbaju nove zanimljive predstave.

Glumci – uzori

Što se tiče glumaca, najveći uzor joj je Areta Ćurković koja ima televizijskog iskustva te im daje odlične savjete. Uz Aretu, Petri je uzor i Lidija Helajz. Uz njih je naučila mnogo toga, stekla je više samopouzdanja i može im reći sve probleme jer one uvijek nađu neko rješenje. Kao mala je htjela postati doktorica, ali se brzo predomislila. Poslije nije razmišljala o tome čime se želi baviti, ali kaže kako za razmišljanje ima vremena. Također, njezin posao iz snova ne mora biti povezan s glumom, ali nikad se ne zna.

Riječ za kraj

Kad ne glumi, Petra provodi vrijeme za računalom ili gleda filmove, voli se družiti s prijateljima i misli da trebamo iskoristiti svaki trenutak svog života te učiniti ga zabavnim.  U svakom slučaju, kaže kako joj nikad nije dosadno.  Nada se da će nakon završetka dramskog studia, moći upisati akademiju te tako nastaviti raditi ono što voli i u čemu uživa. Poručuje svima da se probaju baviti glumom kao hobijem jer će tako steći mnogo prijatelja i novo iskustvo koje će im ostati lijepa uspomena.

Tihana Grgić

 

 

Neobičan ženski hobi?

Skate je za sve!

Valentina je s nama podijelila  par informacija o svome hobiju. U njega se jednostavno  zaljubila  na prvi pogled i prve riječi koje su bile su: „Uuu, skate. Hoću probati!“.

Zanima li vas kako su njezini roditelji reagirali - pa ništa neobično, reagirali su kao svaki roditelj. Mama tvrdi da nije normalna, a tati ne smeta. Barem da se nečime bavi. Prijateljima to ne smeta, naprotiv, njima je to fora.

Valentina vozi skate već otprilike dvije godine, zna dva do tri skoka, vozi se po ulici i okolici te kada ima vremena ode i u skate  park. Od nje smo saznali kako za ovaj hobi treba imati volje i, ako želimo  probati,  da će nam se itekako isplatiti. Kaže da je bilo par uspona i padova, ali je bilo vrijedno truda.  Skate nije opasan, no ako se radi neki ekstremni skok može doći do manjih nezgoda.

Ima svoj stil kao i većina njezinih vršnjaka. Uske tamne traperice, majica s printom, duksa i vanse s dodatkom vlastitoga stava. Na ulici zna čuti neke dovike, ali ih ignorira ili čak nekada odbrusi. Smiju joj se obično dečki koji skate ne znaju ni voziti. Ona misli da su to totalne gluposti i da je skate za sve.

Zaključujemo da vršnjake ne treba osuđivati zbog njihovog hobija, makar bio neobičan. Valentina kaže da ne zna ni jednu curu koja vozi skate, ali drži se one - ne odustaj od onoga što voliš!

Maja Getto

 

 

Glazba u genima

Glazbenik sa 4 asa u rukavu

Ivan Vlainić učenik je 7. razreda naše škole. Budući da se bavimo temom slobodnog vremena, o Ivanu imamo dosta toga za napisati.  Naime, Ivan u slobodno vrijeme svira obou, drveni puhački instrument te pohađa Glazbenu školu Franje Kuhača. Ali to nije sve. Osim njega, različite instrumente sviraju i pojedini članovi obitelji.

„Ja sviram obou, Barbara violinu, Petar gitaru, Ana također violinu, a Svjetlana klavir.“ rekao nam je Ivan. Na pitanje zašto voli svirati obou, kratko je odgovorio: „Volim je zato jer je vrlo izražajan instrument i ima lijep ton. Također mi se sviđa i njegov izgled, ali ga najviše volim jer uživam svirajući ga!“

Doista je zanimljivo to što mu gotovo svaki član obitelji svira neki instrument. „Ponekad zasviram zajedno sa sestrom, ali je to rijetkost jer imamo sve više obaveza pa ne stignemo. Mnogi nam govore da bi trebali osnovati svoj mali orkestar na što se mi uvijek nasmijemo.“ rekao je Ivan.

Na pitanje bi li volio svirati neki drugi instrument, rekao je da ne bi, jer se već navikao i „zavolio“ obou, ali kada bi morao izabrati drugi to bi vjerojatno bio klavir. Pa, držimo fige Ivanu da jednog dana uspije u svijetu glazbe, ali ako se to ne dogodi, uvijek ima 4 asa u rukavu, spremne da „pometu“ svu konkurenciju.

Mia Jakelić

 

 

Šaranje po zidovima ili umjetnički hobi?

Zašto grafiti ne bi bili pametni?

Osječki zidovi često su mjesto na kojima mladi umjetnici, ali i oni koji samo misle da su to, crtanjem grafita pokazuju svoj (ne)talent. Naime, vrlo često je u pitanju samo obilježavanje teritorija potpisivanjem svoga imena ili svoje gradske četvrti, što nije ništa više od vandalizma. Svima onima koji grafitom smatraju upravo to, i slično, pokazujemo primjer kada je grafit pametan, ima svrhu i šalje dobru poruku.

Na zidu Odjela za fiziku Sveučilišta Josipa Juraja Strossmayera nalazi se grafit „Velikani znanosti“ Igora Dešića napravljen na ideju njegovog prijatelja, studenta prve godine istog sveučilišta (izvor: www.osijek031.com). Tako su se na zidu našla lica pet hrvatskih znanstvenika: Ruđera Boškovića, Nikole Tesle, Milutina Milankovića, Rudolfa Štajnera i Andrije Mohorovića. Nadamo se da ćete nakon čitanja ovog članka proguglati njihova imena ili ih potražiti u enciklopedijama.

Ovaj grafit nije jedini pozitivan primjer takve umjetnosti u Osijeku, ali nadjačavaju ih „škrabotine“ koje vrlo često prenose lošu, ili nikakvu poruku. Svima koji su autori takvih preporučujemo: razmislite prije nego u ruku uzmete marker i sprej i pokušajte svojim radom pokazati svoj stav prema nečem pozitivnom, a ne mjesto stanovanja ili ime najnovije simpatije.

Sara Grbešić

 

 

Ljubav iz vrtića + ljubav za čitav život = crtanje

Crno-bijeli svijet u boji

Razgovarali smo s Nerom Mamić, učenicom 6. razreda koja ima zanimljiv hobi, crtanje. Osim crtanjem, Nera se bavi i pjevanjem, te svira klavir, u čemu je također jako uspješna. Ona je vrlo svestrana cura sa sto talenata, a ilustracije u našem časopisu upravo su njezino djelo.

Crtanjem se bavi još od vrtića. Otkrila nam je da je umjetnost zapravo njena svakodnevnica. Odrasta uz mamu koja crta karikature i bakom koja se bavi kiparstvom. Vrlo je kreativna i ima puno ideja pa često mijenja stil i tehniku. Najdraže su joj boje ljubičasta i crna.

Volim crtati s olovkom, crnom kemijskom ili flomasterom, zato što mi se sviđaju grafike, crna boja i općenito crno-bijeli svijet, ali volim i boje.“ -  rekla nam je. Nikada nije išla na natjecanja iz crtanja, ali bi rado probala. Voljela bi jednog dana postati slikarica, ali više svoju budućnost vidi u glazbi. “Nema pravila i recepata! U određenom trenutku dođe mi određena inspiracija!“ -  otkrila nam je Nera svojim idejama. Najčešće crta dječje i šaljive motive. Za kraj otkrila nam je da bi voljela bi ilustrirati knjigu Sanje Pilić ili nekih drugih autora tinejdžerskih romana.

Karla Horvat

 

 

Fotografija - samo hobi ili buduće zanimanje?

Stvarna mašta

Svi mi slobodno vrijeme koje provodimo na različite načine. Tražimo svoje hobije - nešto što će nas ispuniti i pomoći nam u  ubijanju svakodnevne dosade. Jedni su se pronašli u nekom sportu, drugi u glazbi, a mi smo pronašli učenicu koja se u svoje slobodno vrijeme bavi fotografijom. To je Ena Primuš, učenica osmog razreda.

Njezin iz početka samo neobičan hobi pretvorio se u veliku ljubav prema fotografiji. Ona ne samo da prepoznaje značenje umjetničkih fotografija, nego ih i stvara. Time se bavi od petoga razreda i za nju je fotografija od onda nešto posebno. Sve je počelo pregledavanjem fotografija drugih umjetnika-amatera na Internetu. Eni su se one veoma svidjele i odlučila se i sama okušati u tome. Isprva je fotografirala sve što joj se učinilo zanimljivo i radila je to iz dosade. Danas  je fotografija dio nje i kaže: „Pravi umjetnik od ničega može stvoriti sve.“

Motivi joj mogu biti bilo kakve stvari, čak i one nevažne i nekima neprimjetne . „Meni se svaki predmet čini zanimljiv i vrijedan slikanja . Nikakve velike pripreme nisu potrebne, samo jedan klik i fotografija je tu“, kaže Ena. Najviše voli radosne fotografije pune boja. Sviđaju joj se i emotivne fotografije u crno-bijeloj nijansi. Kakve će vrste fotografije biti to je, kaže,  sve stvar ukusa.

Želja joj je oblijepiti zid svim fotografijama koje je sama uslikala i to planira uskoro napraviti. Fotografijom se ne bavi puno njenih vršnjaka, svega nekoliko prijateljica. S njima se voli savjetovati i dijeliti mišljenja o fotografijama. „Svakodnevno oblijećem fotoaparatom  kada sam s prijateljima vani. Nekima to malčice smeta i žale se da su ružno ispali, ali to nije točno, svatko lijepo ispadne, još uz malo efekata i savršeno.“ Ena misli da sve više ljudi počinje shvaćati kako je fotografija posebna i da ih se sve više počinje baviti njome, iako je većini njih to samo prolazni hobi ili prilika da ovjekovječe neki važan događaj.

Ena ima i druge hobije kao što su volontiranje u udruzi „Mogu“,  izlasci s prijateljima, provođenje vremena na računalu ili učenje do kasnih sati. Ali ipak, fotografija joj je na prvome mjestu i smatra da će uvijek i biti. Njezina prva „umjetnička“ fotografija bila je kovanica od 5 kuna u crnoj-bijeloj boji. Komentari na fotografiju bili su odlični i Ena je bila veoma sretna i zadovoljna. „Osjećam se posebnom kada fotografiram i uspijem uslikati ono što sam naumila“, kaže Ena.

Trenutno ima običan digitalni fotoaparat  i vrlo je zadovoljna njime, ali ipak u njoj postoji želja za onim pravim, profesionalnim fotoaparatom. Želi kupiti Canonov ili Nikonov model, kaže da su stvarno divni. Kada odraste, Ena bi se htjela ozbiljnije baviti fotografijom i kao što ona kaže: U budućnosti se vidim s profesionalnim fotoaparatom u rukama, slikajući sve oko sebe.“ Takav bi ju posao učinio sretnom i sigurni smo da će uspjeti.

Većina Eninih radova objavljeni su na DeviantART-u, stranici koja podržava mlade umjetnike fotografije. Uz njezinu, preporučujemo i galeriju Pamele Kontrec, učenice sedmog razreda, čiji će vas radovi jednako koliko i Enini ostaviti bez daha. Poveznice će vas odvesti u njihove galerije…

http://www.emyx7.deviantart.com

http://www.pamelafrank.deviantart.com

Nikolina Horvatinović

 

 


Kalendar
« Srpanj 2021 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Nastavna satnica

Razredna nastava - online

Evo kako izgleda online nastava

Online knjižnica FKF

Školska liječnica