Osnovna škola Frana Krste Frankopana Osijek

Kako korištenje računala djeluje na psihički razvoj?

Jadranka Oberman Sebenji, školska psihologinja

Jako složeno pitanje. Rad na računalu djeluje na razna područja života – na intelektualne sposobnosti, na društvenost, na obiteljski i školski život, na emocije...

Rad na računalu ima i pozitivan i negativan utjecaj na svim ovim područjima.

Bez računala uskoro nećemo moći funkcionirati, ali učestali rad na računalu uzrok je raznih oboljenja...

Ustvari je najvažnije koliko i u koju svrhu se koristi računalo. Uključite li računalo kako bi pregledali poruke, javili nekome nešto važno, pronašli na Internetu neke informacije, malo se poigrali i to je to ili satima sjedite ispred monitora i prelazite iz nivoa u nivo "ubijajući neprijatelje"...?

Jedno istraživanje među srednjoškolcima pokazalo je da se  računalo najviše koristi za zadaću (lektira), igraju se kompjutorske igrice, surfa se internetom i sluša glazba.

Mislim da je važno istaknuti prvo ono dobro i korisno što nam donosi računalo.

Internet

Internet je sredstvo koje pruža obilje informacija do kojih možemo stići vrlo brzo, ne izlazeći iz doma. Te se informacije osvježavaju, tako da idu u korak s vremenom. Npr. knjiga tiskana prije 2004. dat će nam informaciju da je najviša zgrada na svijetu Petronas u Maleziji, a na internetu ćemo već te godine pročitati da je najviša zgrada na svijetu Taipei 101 na Taiwanu. Dakle, dobivamo svježe informacije.  Uporaba Interneta može biti vrijedan način stjecanja novih znanja i spoznaja, širenja interesa i učenja razlikovanja bitnog od nebitnog pri pretraživanju i izboru linkova.Ali Internet je i mjesto na kojem svatko može objaviti što želi, tako da ne treba sve uzimati "zdravo za gotovo".

Na internetu  možemo još i  slušati glazbu koju želimo, pogledati koncert omiljenog benda, film, zaigrati igricu, družiti se s prijateljima...

Računalne igre

Postoji veliki broj poučnih i zabavnihračunalnih igara koje pozitivno djeluju na razvoj niza sposobnosti i vještina kod djece. One mogu biti vrijedan medij za učenje i približavanje računala djetetu. To su igre koje omogućavaju konstruiranje i istraživanje svjetova, rješavanje zagonetki, upoznavanje različitih kultura, odgonetanje "misterija" i stvaranje strategija, mogu poticati kreativnost, apstraktno mišljenje, te razvijati vještine rješavanja problema. Postoji i cijeli niz poučnih paketa, osobito za predškolsku djecu, koji mogu pomoći u svladavanju nužnih vještina (npr. predvježbe čitanja i pisanja, računanja, memory…).

Budući da je interes za kompjutorske igre i računalnu tehnologiju često predmet razgovora među vršnjacima, njihovo poznavanje i korištenje omogućuje lakše uklapanje u društvo.

Virtualno druženje i kontaktiranje

Ne možemo zanemariti nepregledne mogućnosti druženja i upoznavanja koje nudi Internet. Vrlo brzo i jednostavno, možemo biti u kontaktu s velikim brojem prijatelja, stvarnih ili  virtualnih, onih koje viđamo svakodnevno, ali i onih koje nismo nikad upoznali. Elektronička komunikacija s vršnjacima iz udaljenih krajeva može pomoći prihvaćanju različitosti, boljoj informiranosti, učenju stranih jezika…Naravno, ne treba zaboraviti opasnosti: netko tko se predstavlja kao dijete može biti pedofil ili prevarant, pa je važno biti na oprezu, te se posavjetovati s roditeljima ili nekom starijom osobom, posebno ako planirate virtualno prijateljstvo pretvoriti u susret uživo.

E, sad, naravno da postoji i tamna strana računala!

1. Nasilne igrice i agresivnost

Najviše se u istraživanjima utjecaja računala na djecu ističe problem razvoja agresivnog ponašanja kod mladih koji igraju nasilne igre.

Brojna istraživanja potvrdila su da su mnogi današnji mladi nasilnici prvo igrali nasilne igre, a tek potom iskustvo prenijeli u stvarni svijet. Međutim, to ne dokazuje da je virtualno nasilje uzrok stvarnog nasilja. Naime, uvijek je bilo i uvijek će biti nasilnika. No svaki stručnjak reći će vam i da su praktički sva današnja djeca, koliko god ih brižni roditelji štitili ili kontrolirali, često u prilici vidjeti nasilje u školi, filmovima, igricama. Unatoč svemu tome, tek manji broj djece pretvara se u nasilnike.

Dakle, vjerojatno isti sadržaj ne djeluje jednako na svako dijete, pa će tako nasilje u medijima i igricama češće potaknuti nasilje kod zanemarenog ili iz drugih razloga frustriranog djeteta.Dakle, da nema nasilnih igrica i filmova, frustrirani bi klinac već našao načina da na drugi način u okolini nauči kako se postaje nasilnik. Velika je vjerojatnost da brižan roditelj, koji djetetu daje puno pozornosti i ljubavi, a istovremeno zna biti autoritet i postaviti granice, neće odgojiti nasilnika ni uz sve igre i medije svijeta.

U istraživanjima je sa sigurnošću utvrđeno i da radi dinamičnosti i brzine kompjutorskih igara djeca ne uče odgodu zadovoljenja jer su odmah nagrađena za svoje postupke te da postaju manje osjetljiva na nasilje u smislu da ga više toleriraju i smatraju opravdanim. Naime, djeca se kroz igre navikavaju na ubijanje i nanošenje boli, što dovodi do toga da u stvarnom životu manje spremno reagiraju na pojavu nasilja i manje spremno priskaču u pomoć.

2. Zamaranje živčanog sustava

Poznata je stvar da se nakon dugog gledanja u monitor osjećamo umorno.

Ali, da krenemo iz početka: naša osjetila su neprestano obasuta nizom podražaja iz okoline – nešto čujemo, vidimo, opipavamo, kušamo, mirišimo... Sve to što primimo preko osjetila, prenosi se živcima do mozga, a mozak obrađuje te informacije i daje im značenje – tako da znamo da smo omirisali npr. naranču, opipali vatu ili čuli glas najboljeg prijatelja...  Kada duže vrijeme primamo veliki broj podražaja istovremeno, živčani sustav je opterećen, te se javljaju poteškoće u održavanju pažnje, pamćenju, pa tako i učenju. To se događa i kod duljeg igranja računalnih igara, pogotovo onih brzih, napetih, s puno efekata. Budući da su te sposobnosti iznimno važne za školski uspjeh, na tom se području prvo uočava problem.

3. Ovisnost o igricama

Nadalje, veliki broj podražaja kojima smo izloženi tijekom neke računalne igre, te napetost, potreba za brzim reagiranjem, podižu adrenalin u tijelu, te onima koji dugo igraju igrice, sve drugo postaje dosadno i neizazovno. Zato se javlja ovisnost o računalnim igrama, jača potreba za prelaženjem sve više i više "nivoa", sve više vremena se provodi u toj aktivnosti, a to dodatno otežava postizanje uspjeha u školi.

Ovisnost ne nastaje samo vezano uz igranje igrica, već i uz održavanje kontakata.

4. Otuđivanje

Upravo zato što Internet pruža veliki izbor mogućnosti kontaktiranja i stjecanja novih poznanstava, a baratanje tim alatima je vrlo jednostavno, smanjuje se potreba za direktnim kontaktima s vršnjacima. Djeca koja imaju problema u uspostavljanju kontakata "uživo",  posebno će se lako prepustiti virtualnom svijetu, te na Facebooku, MSN-u itd. provoditi sve više vremena.

Igranje s vršnjacima razvija spretnost, samostalnost, maštu i kreativnost, snalaženje u okolini i novim situacijama, a da ne govorimo o socijalizaciji: dijete se uči svađati i miriti, rješavati probleme, prilagođavati skupini, prihvaćati različitosti, uči prihvatljive načine natjecanja, oslobađanja energije i agresivnosti.

Danas djeca sve više vremena provode igrajući igre na kompjutoru ili Play-station ili pak gledajući televiziju. Takav oblik igre zahtijeva malo socijalnih vještina, ne omogućava fizičku aktivnost i kontakt među djecom i najčešće je predviđen za jednu osobu. Kompjutorske igre djeci pružaju premalo mogućnosti da sama odlučuju, da koriste vlastitu maštu i fantazije ili stvaraju vlastita rješenja različitih problema. Većina igara, iako ne sve, ne potiču osobnu inicijativu i kreativnost niti isprobavanje vlastitih ideja. Sve više igara uglavnom nudi nasilje kao instrument za prolaske nivoa i prikupljanje bodova ili života. Pritom se u igrama pojavljuju sve realnije i "živopisnije" scene nasilja i bogatiji izbori "istrebljenja" neprijatelja.

Računalne igrice mogu postati veliki problem i imati štetan utjecaj ako su neprimjerene dobi djeteta, te ako dijete za računalom provodi suviše vremena te se time izlaže opasnosti od socijalne izolacije.

Dakle, jasno je da kao i većina drugih izuma, i računalo ima svoje pozitivne i negativne strane. Možemo zaključiti: osnovno pravilo je UMJERENOST i KORISNOST. Uputno je da djeca mlađe školske dobi igraju računalne igrice 20 do 30 minuta dnevno, ona između 10 i 13 godina najviše 60 minuta, a starija najviše 90 minuta. Virtualno druženje ne bi smjelo postati zamjena druženju "uživo", već samo sredstvo za širenje kruga poznanstava i brzo prenošenje informacija. Internet treba koristiti s oprezom jer su i mogućnosti zloupotrebe velike, a posljedice mogu biti teške.