Osnovna škola Frana Krste Frankopana Osijek

Učenici 4.b razreda naše škole povodom Međunarodnog dana muzeja, 18. svibnja 2012. godine, zamijenili su svoju učionicu Muzejom školjaka i vodenog svijeta. Pješačili su do Muzeja koji se nalazi u osječkoj Tvrđi, u blizini Vodenih vrata, a tamo su razgledali puževe, ribe, školjke, rakove, koralje, spužve, zvjezdače…

Od dječjeg hobija do svjetskog vodiča

Zaljubljenik u more i morski svijet, gospodin Vladimir Filipović, koji je sam izronio većinu izložaka, učenicima je pričao priču o nastanku Muzeja. Većinu izložaka gospodin Vladimir sam je pronašao, a nešto je dobio od ribara, drugih sakupljača i posjetitelja Muzeja. Skupljao je izloške oko 50 godina, a onda su mu prijatelji preporučili da otvori muzej. Njemu se jako svidjela ta ideja. Isprva je bilo sve u njegovoj kući u vitrinama koje je sam izradio, a onda mu je Grad Osijek dodijelio prostor za muzej u Tvrđi. U Muzeju je smješteno samo 10% od ukupne zbirke, a ostalo mu je kod kuće u kutijama i broji preko milijun primjeraka. Novinari iz jednog od najvažnijih svjetskih vodiča, Lonely Planeta, uvrstili su zbirku u svoj turistički vodič. Tako velik uspjeh Muzej je zaslužio bogatstvom zbirke, ali i zato što Vladimir Filipović svakom posjetitelju priča priču o Muzeju, bilo da je to grupa ili jedan čovjek. U cijenu ulaznice uračunata je i edukacija, koja traje i do 3 sata, a to je rijetkost u muzejima. Autor je toliko opčinjen podmorjem da nam je otkrio da ne spava već dvije i pol godine. Danju predaje u Muzeju, a noću čita i proučava morski svijet. Ljubav prema moru započela je kada je imao 4 godine, tada je već imao mnogo školjaka i puževa. Počeo je za svaki primjerak pisati kako se zove i gdje ga je pronašao. Kasnije je tu ljubav prenio i na suprugu Mandicu, koja zajedno s njim vodi Muzej. Koliko je autoru svaki primjerak neprocjenjiv, svjedoči činjenica da mu je jedan čovjek ponudio toliko novca da može kupiti novi mercedes samo za jednog puža. Taj puž je bio jako otrovan i tada (prije 30-ak godina) ih je bilo otkrivenih samo 7 na svijetu, od kojih je gospodin Vladimir našao 3. On, naravno, nije pristao na tu ponudu.

More u raljama opasnosti

Voditelji su učenicima ispričali mnoge priče, kao i upozorenja. Učenici su saznali mnogo novih informacija, prije svega o opasnostima svjetskih mora i oceana. Primjerice, poznati ronilac ronio je bez ronilačkog odijela, samo u kratkim hlačama i kratkoj majici i umro je od uboda raže u srce. Upravo zato, ronilačko odijelo treba biti debelo od 7 do 9 mm. I neki puževi su opasni. Ne smije se niti približavati puževima koji izgledaju kao korneti sladoleda jer su vrlo otrovni. Radi se o pužu koji se zove Gloria maris (na hrv. Slava moru) i najrjeđi je puž na svijetu. Morski ježevi također mogu biti opasni, a za liječenje njihovih uboda postoji mnoštvo načina. U slučaju uboda ježinca, može se staviti mlijeko svježe smokve, maslinovo ulje s malo limuna, ižvakani kruh. Ali jedan od najzanimljivijih i najlakših načina je pomokriti se na mjesto uboda. Ne jedu svi morski psi ljude, kako to većina ljudi misli. Oni napadaju samo kad osjete miris krvi. „Morski psi imaju jako velik imunitet, pokušali su u njega ušpricati i stanice karcinoma, ali nisu uspjeli izazvati bolest. Vjeruje se, kad bi znanstvenici otkrili tajnu njegova imuniteta, čovjek bi puno kvalitetnije živio, a vjerojatno i puno duže“, pojašnjava gospodin Filipović. I u našem Jadranskom moru postoje neke ribe i druge životinje koje mogu ubiti ili raniti čovjeka. Na primjer, postoji riba zvana murina koja izgleda kao zmija i može jako raniti čovjeka. Može ga ubiti u slučaju da čovjek roni na dah. Ona ugrize čovjeka i drži ga u vodi sve dok ne ostane bez kisika.

Ljepote morskih dubina

Morski svijet skriva svoje neprocjenjive divote. Među njima su i neke školjke čudnih boja i oblika. Postoji školjka nautilus koja se ponaša i izgleda kao podmornica i prema njoj su ljudi napravili podmornicu. Ona je inspiririrala Vladimira Filipovića da počne sakupljati školjke, a u prošlosti su se neki pužići čak koristili kao platežno sredstvo, odnosno novac. Postoji jedan pužić koji na sebi nosi kućicu drukčijih boja. To je isti puž, samo što na jednom kontinentu ima bijelu boju kućice, a na drugom kontinentu smećkastu. Na nekom je kontinentu teži, a na nekom lakši. Ti su se puževi prilagodili području na kojem žive, što je prvi znak preživljavanja u moru. Kada u školjku uđe zrnce pijeska, školjku to boli i ona tada ispušta sedef (svoju sluz), time oblaže pijesak i nakon godinu dana nastane biser. Postoji vrsta spužve koja se zove Venerina košarica. Kada se isplete, u nju ulaze tek vjenčani račići, koje ona prema dogovoru zatvori u svoju košaricu, a bebe račići kasnije izlaze van kroz rupice košarice. Venerina košarica se u Japanu daruje mladenkama kao dar za vječnu sreću. U Muzeju se nalaze prave okamenjene školjke s područja nekadašnjeg Panonskog mora, koje se nalazilo na našem području. Takvi oblici nazivaju se fosili i jako su važni zbog saznanja o nastanku ovih područja.

Ova izložba od velike je važnosti za Hrvatsku i naš grad. Učenici su uživali razgledajući je i toplo vam preporučuju da ju i vi posjetite. Sigurno ćete biti oduševljeni, baš kao i oni.

Matej Kraljević, 4.b

Ubod raže može biti smrtonosan...

Nikad ne dirajte puževe u obliku korneta! Otrovni su!

Otrovna riba jež

Opasna riba murina koja živi u Jadranu

Slavni nautilus prekrasne strukture

Venerina košarica - poklon mladencima u Japanu

Spužva koja glavu čuva

4.b i njihovi domaćini - Vladimir i Mandica